Krstenje

Posto smo izdangubili na koje cemu, moracemo da skratimo 2008-u godinu tako sto cemo prikazati samo znacajnije dogadjaje ili pak ubaciti poneku slicicu koja nam se svidi. Ako uspijemo da uhvatimo ritam onda cemo pokusati da vas blagovremeno obavjestavamo o nasim "podvizima".

Kao sto naslov kaze krecemo sa krstenjem. Matej je krsten na vrijeme, kao sto se kod nas praktikuje prije navrsenja jedne godine, ali zbog spleta okolnosti Miu smo krstili tek ljetos, zajedno sa kumicima Jovanom i Lazarem.

Krstenje je obavljeno na "Svetoj Zemlji Nemanjica", u manastiru Ozren, 23.07.2008.

Iako je kao sto vidite bio mjesec Juli, dan je bio izuzetno hladan i kisovit, tako da nismo uspjeli da prosetamo prelijepom okolinom manastira i provedemo dan u prirodi kako je bilo planirano.

Naravno dosta bitnije je da smo obavili krstenje, a za prirodu i piknike ce biti jos prilika.

Eto da ne bi vise davio sa svojim tekstovima, pogledajte fotografije koje smo napravili tog dana.

Idemo dalje...

Kao sto je vec receno, napravljena je pauza na blogu od vise od godinu dana, tako da sada nije lako poslagati sve kockice na svoje mjesto.

Ja cu pokusati, nesto cu sigurno preskociti ali nije to toliko ni bitno, bitno je da prosirimo arhivu slika i da vam pokazem lica koja sam vec spominjao i koja su sastavni dio nasih zivota.

Evo za pocetak par slicica nasih najblizih...

Kao jaje jajetu...Marko Kojic i Matej Ilic

Sestre...Kojic (Ilic) Milena i Savic (Ilic) Gordana

Mia i njen ujko...Kojic Dragan Keba

Matej sa rodicom Oliverom Kojic

Au brate kako vrijeme leti...

Ovo je stvarno nevjerovatno, dok se okrenes prodje sat, dan, mjesec...
Ja se nesto ulijenio pa nikako da se nakanim da nastavim sa zapocetim poslom, obecao sam vam kojesta a nista nisam uradio.
I tek sad kad sam skontao da je prosla skoro cijela godina od zadnjeg posta odlucio sam da stvarno moram da se pokrenem sa mrtve tacke i da vec jednom postavim slike "vas" , "njih" a i ostalih :-)
Doduse neznam ni zasto bi se mucio kad niko ni ne posjecuje ovaj nas blogic ali eto ipak cu ja da dodam jos slicica i tekstova pa kad nas se uzelite vi s kojima nismo svaki dan a vi kliknite par puta po misu i eto nas na vasim monitorima.
U ovom periodu mirovanja bilo je par dogadjaja koji bi se mogli spomenuti i nekih slicica koje ce biti objavljene, a i naredni vikend idemo u jednu posjetu koja ce nekima biti zanimljiva pa cemo i o tome da prokomentarisemo.
Eto opet se ja naobecavah pa vidjecemo sta cu ispuniti :-(

A bili su i veliki na skijanju...cisto da udje u anale.
Dan je bio perfektan, ni Andric ga ne bi bolje zamislio u svojim pricama.
Sunce, idealne piste, pivo iz prirodnog frizidera, druzina raspolozena....ma bilo nam je kao bubregu u loju. Ko nije probao nezna o cemu pricam.
S desna na lijevo - Darko, Goran i naravno moja malenkost.

Nije bas bas ali...

Jeste da snimak nije bas nesto ali moze se raspoznati ovaj nas veliki skijas :-)
Morali smo snimati kad je usporio posto ga u velikim brzinama niko nemoze uhvatiti u kadar hihi
Ma sala naravno, nismo jos savladali sve pokrete ali trudimo se.

Zimske radosti

E da...jeste da se nismo pozadugo oglasavali ali evo nas opet, ovaj put sa bijelim pejsazima.

Neznam koliko vi volite zimu ali mi je obozavamo...pogotovu od kako smo naucili da skijamo :-)

Ovo je jedan od rijetkih trenutaka kada je matej mirovao, inace je uvijek u pokretu, da li na zici prema gore ili u spustu na dole :-)

Prvi stizemo na stazu i do zalaska sunca tu smo.

Kao sto rekoh Matej skija k`o veliki :-) a trudimo se da i Mia krene njegovim stopama. Njen dobrovoljni prilog je citavih pet min provedenih na skijama u toku dana :-(

Pa dobro, sta da se radi, nisu svi rodjeni za iste stvari.

Bitno je da smo mi na cistom zraku i da se opusta kako ko zna i umije.

Trampolino

Zürich, nedeljno popodne, malo smo praznili energiju na nekim cudnim napravama :-) Drustvo-Luka i Darko

Matejov rodjendan

Uostalom sama slika kaze...i koji povod i koliko ljeta, a datum u zaglavlju dopunjava informaciju.

Kao i svake godine dosli su drugari da zajedno skakom i vikom obiljezimo taj dan. Ove godine smo doduse imali jos vise rzloga za slavlje posto je kao sto znate Matej nedugo prije toga izasao iz bolnice, pa smo svi jedva docekali da gricnemo slavljenicku torticu i pozelimo lijepe zelje.


I kao sto se vidi zurka do bola :-)

Problemi sa zubima :-(

03.10.2007... Matej se probudio sa malom oteklinom na lijevom obrazu koja je iz sata u sat postajala sve veca :-( Kucni doktor nije ni sam znao sta se desava pa ga je uputio u bolnicu. Pregledi, pregledi, pregledi...niko nije mogao sa sigurnoscu reci od cega je otok...jedni su sumnjali na ugriz macke, drugi na upalu limfnih cvorova treci na upalu od zuba...
Za svaki slucaj su mu na ruku fiksirali iglu za infuziju sto se kasnije pokazalo ispravnim.
On i Dragana su posle niza pregleda prenocili u bolnici pa ujutro ponovo na preglede. I tako smo stigli do specijaliste za vilicu koji je bez razmisljanja rekao da je u pitanju jaka upala zbog karijesa i da hitno mora da ga operise :-(
Tako je i bilo...on licno ga je operisao jos u narednom satu dok smo Dragana i ja preplaseni cekali ispred operacione sale. Na nasu veliku radost sve je dobro proteklo! izvadili su mu dva zubica od kojih je dosla upala i ugradili cjevcicu duboko ispod jezika dokle je sezala upala kako bi se rana mogla svakodnevno cistiti i dezinfikovati.

Ovo je prva slika posle operacije. Bio je pod totalnom narkozom za vrijeme operacije i naravno jos par sati posle toga. Svi doktori su rekli da je bio jako jako hrabar i cak je u ime kompletnog tima koji ga je operisao i nadgledao dobio dimplomu za hrabrost ;-)

Nakon nekog vremena se probudio, pogledao nas, kratko se pridigao i opet legao i zaspao. Tu noc je morao da ostane na intenzivnom odjeljenju...i to sam. Ujutro kad smo mi stigli, a vec je bilo 9 sati jer do 9 se ne moze uci na intenzivno, vec se vidjela velika promjena na bolje tako da su ga jos prije rucka ponovo vratili u njegovu sobu.

I nakon operacije otok i crvenilo su izgledali veoma zabrinjavajuce tako da je morao da ostane jos par dana u bolnici radi kontrola, a i kolicina antibiotika koje je morao da uzima je bila prevelika da bi ih pio nego je sve islo preko igle za infuziju.

Sve se, hvala Bogu, zavrsilo bez ikakvih posledica.

Janko

E sta da mu radim kad je dosao bez zene pa moram staviti sliku sa mojom. Nekad posle cu ja da se slikam sa njegovom pa ce mo i to da objavimo, cisto da nam ne mogu prkositi ovo dvoje.
Janka sam upoznao na kursu...ostali ljudi bez posla pa nas natjerali da idemo na kurs njemackog te se tamo nadjosmo i ostasmo u kontaktu i druzenju i po zavrsetku kursa.
A kako i ne bi kad covjek pravi fantastican rostilj ;-)))

Brankica

Brankica je prva s lijeva....nazalost nisam imao slike na kojoj je samo ona pa su ovo troje privilegovani da se pojave jos jednom :-)
A sta reci za Brankicu...jako fina osoba, s vremena na vrijeme se vidimo na zurkicama koje organizujemo u prosjeku svakih mjesec dana. Uvijek je super raspolozena i ljubazna. Samo tako...

Sini

Sini, sini...Dragana ga je cuvala kad je bio mali, skoro beba...a vidi ga sad kako je porastao :-) I kao sto to obicno biva za nju je i ostao mali Sini a on ce nas danas-sutra nazvati da kaze da se zeni! A dok se to ne desi on ce navracati kod nas kad mu se ne izlazi i ostajati dok se ne poubijamo od alkohola...naravno u slucaju da ne mora meni sredjivati pc pa mi je potreban trijezan :-)))

Ruzicici

Sanja i Pero, djeca Lidija i Sreto...ja i Pero se poznajemo jos iz Modrice i druzii smo se i ovde prije par godina intenzivno a onda spletom okolnosti to druzenje se svelo na povremene slucajne susrete ili ovako neke zurkice...nazalost.
Ko izdrzi citavo vece u drustvu ovog covjeka a da mu suze ne krenu od smijeha ja mu skidam kapu :-)
Druzili se svaki dan ili se vidjeli jednom godisnje on je moj prijatelj bio i ostaje!

Susakovici

Natasa i Mirko...
...Dragana i Mirko su se druzili jos prije nego sto smo Natasa i ja i stigli u Svicu :-) a ja sam s njima radio jedan kratak period kada sam tek dosao tako da se citavo ovo vrijeme povremeno druzimo. Otkako zivimo u istom bloku vidjamo se i cesce nego prije, ako nista drugo onda na igralistu sa djecom.

Radni kolega

Maric Radenko...kao sto vec naslov kaze-radni kolega, tacnije receno moj prvi pretpostavljeni :-) iako ne praktikujemo taj odnos. Prije bi se moglo reci da dijelimo obaveze na poslu, kako moje radnicke tako i njegove, tj. obaveze vodje smjene. Dobar covjek i dobar prijatelj, dobro se slazemo kako na poslu tako i privatno. Pocastvovan sam sto je bio prisutan na ovoj zurkici.

Milakovici

Jovanka i Radenko...
Zenske su radile zajedno pa smo bili pozvani na malu zurkicu gdje smo skontali da se u sustini i ja i Rasoni znamo, sa fudbala :-)
E...od tada stalno organizujemo zajednicke zurke i druzimo se...i to uglavnom po paroli "udri brigu na veselje"...znaci ne intimiziramo previse nego samo gledamo kako ce mo se dobro provesti ;-) Imamo neke zajednicke idejice ali smo nedovoljno ozbiljni da ih i ostvarimo.
Ipak, nadat je se da ce mo istrajati..."nema predaje, nema povlacenja!"

Aleksandar

Gajic Aleksandar, iako voli da ga oslovljavaju punim imenom ja ga vazda zovem Alex :-)
Jos jedan u klubu vjecitih veseljaka ali i sanjara da svijet moze biti bolji i ugodniji za zivot.
Veoma zaokupljen poslom i obavezama ali uvijek spreman i raspolozen za poneku casicu i dobru pjesmu, sa odgovarajucim ljudima naravno. Jednom rijecju dobar gost u svakoj prilici.

"Kuzina" Nada

Jos jedna 30-ogodisnjakinja, jos jedna "djevica", rodjena dva dana prije mene sto mi vazda nabija na nos i trazi da je poslusam jer je starija citava ta dva dana :-)
I naravno, kao i svi ostali rodjeni u tom septembru davne 1977-e god, uvijek dobro raspolozena i spremna za zabavu i druzenje. Po mnogima cak i najraspolozenija u ovoj slavljenickoj noci na cemu joj neki mozda i zavide :-)
U malo ozbiljnijem opisu ona je inace Draganina rodica, zajedno su odrasle. U zivotu veoma ambiciozna i odlucna u ostvarenju zadatih ciljeva a o ostalom ce te morati s njom licno da porazgovarate...

Sandra i Vjeko

Ako je u pitanju pjesma i igra, cuganje ili jednostavno pricanje viceva i smijanje do besvijesti uvijek su za i dobro raspolozeni. Odavno su tu gdje jesu a u skorije vrijeme ako sve bude islo po planu se sele u Hrvatsku kako bi bili blize rodbini i onome za cime ceznu.
Nama preostaje samo da im pozelimo mnogo srece i zdravlja u novom zivotu i da ih zamolimo da nas pozovu nekad u goste ;-)